74BAB023-0475-4787-9C17-D17885270851 Created with sketchtool. Košarica
28486B78-28B5-4259-9F55-C9B8156C2926

Suzbijanje štetnika

Usluga uključuje jednokratnu aplikaciju, a način i vrstu tretmana određuje naše stručno osoblje. U suzbijanju štetnih insekata koristimo se preparatima za profesionalnu uporabu. Svi preparati su registrirani i imaju odobrenje Ministarstva zdravstva. Za obavljene usluge u samostojećim stambenim objektima dajemo jamstvo od 30 dana.

Ako niste sigurni o kakvim se štetnicima radi molimo pošaljite upit.

Što možete očekivati od naših tehničara?

  • na raspolaganju su vam stručni i licencirani djelatnici koji se stalno osposobljavaju na području kontrole štetnika
  • koristimo sredstva provjerenih proizvođača (odobrilo Ministarstvo zdravstva RH)
  • koristimo metode koje su sigurne za ljude i kućne ljubimce
  • nudimo dvadesetčetverosatnu podršku

U vašem domu naši tehničari će:

  • obaviti sustavan pregled prostora uz objektivnu prosudbu nastanka svih uvjeta za održavanje infestacije određenim štetnikom
  • utvrditi vrstu štetnika i stupanj infestacije
  • ustvrditi jasne preporuke za sanaciju stanja u objektu i na kritičnim mjestima (čišćenje objekta ili dijela objekta, uklanjanje zaostalih izvora hrane, fizičko zatvaranje pronađenih rupa, pukotina…)
  • donijeti odluku o izboru sredstava, metodi primjene i najpovoljnije vrijeme provedbe
  • obraditi prostor primjenom jedne ili više metoda najprikladnijih za vaš dom
  • nakon protoka razumnog vremena od same provedbe utvrditi tj. ocjeniti uspješnost provedenih postupaka
  • provesti možebitnu korekciju postupaka

Žohari

Žohari su insekti roda Blattaria. Iako većina ljudi ima negativne konotacije na samu riječ žohar te ih smatraju štetočinama, samo tridesetak vrsta žohara koji žive u urbanim područjima i ima interakcije s ljudima smatra se štetočinama, što je manje od 1% svih vrsta.

Žohari su zanimljivi insekti, a navodimo neke zanimljivosti o njima.

  • Žohari su postajali još u doba dinosaura, tj. prije 200 milijuna godina.
  • Žohari mogu živjeti i do mjesec dana bez hrane, te i do 2 tjedna bez vode. Što se tiče hrane, na njihovom jelovniku uz ostalu hranu se može naći; ljepilo, masnoća, sapun, koža, korice knjiga te čak i kosa. U prirodi su važni spektar što se tiče organske razgradnje hrane.
  • Neke vrste žohara se pare samo jednom u životu, a rađaju cijelog života
  • Žohari mogu živjeti i do tjedan dana bez glave, jer imaju zatvoreni cirkularni sistem, pa sve dok se rana na vrijeme zatvori, neće iskrvariti. Disanje kod žohara (i ostalih insekata ) se odvija preko otvora na površini tijela – stigma, preko kojih zrak ulazi u traheje i širi se po cijelom tijelu.
  • Mogu držati dah i do 40 min
  • Mogu trčati i do 5 km/h
  • Žohari inkubiraju svoja jajajšca u vrećama ili kapsulama, koje se nazivaju ooteke.
  • Žohari dobivaju dio svojih vitamina od bakterija koje žive u njihovom tijelu, te koje nasljeđuju od majke.

U Evropi nalazimo oko 15 vrsta žohara, dok se najvećim štetočinama smatraju dvije vrste žohara, njemački žohar (lat. Blatella germanica) i orijentalni žohar (lat. Blatta orientalis), koji također dolaze i u Hrvatskoj. Te vrste koje su se prilagodile životu uz čovjeka predstavljaju veliki higijenski problem za čovjeka. Najčešće su poznati kao nametljivci kojih se teško riješiti jednom kada uđu u stan ili kuću, te ih se povezuje sa nečistoćom i nezdravom atmosferom; zagađuju prehrambene proizvode svojim izmetom i prisutnošću, a uzročnici su i mnogih alergija u odraslih i djece. Pogoduje im nečistoća jer se hrane ostacima hrane. Najčešće ih možemo pronaći u skladištima, kuhinjama, kupaonama (potrebna im je voda za razvoj) i sl.

Zašto žohari ulaze u kuće i stanove, te kako ih se riješiti?

Na mjestu nepoželjnih kućnih štetočina žohari zauzimaju vrlo visoko mjesto. Mogu biti prenosioci bolesti te kontaminirati hranu. Jako su adaptabilni na sve uvjete pa ih se teško i riješiti; ne smetaju im temperature ispod 0 ºC, mogu izdržati tjedne bez vode, tri mjeseca bez hrane te čak tjedan dana bez vlastite glave! Noćne su životinje te tada i izlaze iz svojih skrovišta. Ako noću upalite svjetlo, vidjeti ćete ih kako mahnito bježe.

Bez obzira na čistoću stana ili kuće, ako živite u području koje je infestirano žoharima velika je vjerojatnost da će vam se useliti. U Hrvatskoj su najčešće 2 vrste žohara: njemački žohar (lat. Blatella germanica) i orijentalni žohar (lat. Blatta orientalis). U zimskim mjesecima toplina kuće i laka dostupnost hrane će učiniti vaš dom još privlačnijim žoharima, te bi se trebala posvetiti posebna pažnja uklanjaju vektora (vode, hrane i smještaja) koji privlače žohare, ali ako se uspiju useliti i njihovom eliminacijom.

Žohari ulaze najčešće u kuće i stanove preko kanalizacijskih i toplinskih cijevi, te pri selidbi i preko vanjskih kontakata. Žohari se vole useljavati u kuće ili stanove jer tamo nalaze vlažna i topla mjesta, naročito u zimskim mjesecima, a i sigurni su i od većine grabežljivaca. Naravno tu je i hrana, jer bez obzira na čistoću stana, uvijek će se naći po koja mrvica na podu. Najčešće žive i liježu jajašca u mračnom, vlažnom i toplom mjestu u stanu ili u kući; kao u zidovima, ispod lavaboa, ispod kuhinjskih elemenata, te čak i iza okvira od slika.

Da bi se spriječilo useljenje žohara u prostorije, treba provjeriti da nema rupa u zidovima , te također da stvari koje unosimo u kuću nemaju žohare (naročito kartonske kutije). Kuhinja treba biti uvijek čista, a otvorena hrana treba biti držana u zatvorenim plastičnim kutijama te je također važno da je pod ispod kuhinjskih aparata i namještaja čist.

Jednom kad se žohari usele u kuću ili stan teško ih se riješiti; prvo što treba napraviti je generalno čišćenje te se treba riješiti starih papira i kartonskih kutija. Također je važno počistiti svu masnoću i ostatke hrane iz pećnice i mikrovalne, te provjeriti da li nema negdje skrivenih ostataka hrane (čak i u perilici za suđe). Kada ste sve počistili pozovite profesionalce kako bi vaše okruženje oslobodili štetnika.

Ks1 053f5cf36986d4c503289c93e63c3a8c5bbf9dab8e983f1a2cb69b4449aa5fc3 Njemački žohar (lat. Blatella germanica) - svi razvojni stadiji
Ks2 ea8f20fa710893a50e72f8273a563788f0a23da8196e77cb66ce4018b984e597 Orijentalni žohar (lat. Blatta orientalis) – svi razvojni stadiji

Miševi

Kućni miš (lat. Mus musculus) spada u glodavce, te je jedna od najrasprostranjenijih i najuspješnijih životinjskih vrsta na planetu. Odlikuje ga produljena njuška, dlakavo okruglo tijelo sa smeđo-sivom dlakom, velike uši, te dugi bezdlaki rep koji je deblji od repova ostalih vrsta miševa. Prati ga prepoznatljivi jaki miris ustajalosti, a njegova prisutnost se može lako prepoznati i po izmetu. Forme kućnog miša koje žive u blizini ljudi (u kućama) su najčešće veće i tamnije od "divljih" jedinki te imaju dulji rep. Glasaju se sa glasnim skvičanjem, a najčešće su aktivni po danu, ali će se pojaviti i na danjem svijetlu, ako su im zalihe hrane oskudne. Još neke od zanimljivih činjenica o kućnim miševima su :

  • Mogu osjetiti razlike u temperaturama, te promjene u zemljanim tlima kroz svoje brkove
  • Dok međusobno komuniciraju, miševi uz uobičajene zvukove cičanja proizvode i ultra zvukove.
  • Miševi su jako dobri skakači; mogu skočiti i do 46 cm visoko u zrak. Uz to su i dobri penjači i plivači
  • Mišje srce kuca i do 632 otkucaja u min. Ljudsko srce samo kuca između 60-100 otkucaja/min.
  • Miš će sam otkinuti svoj rep ako je uhvaćen od strane grabežljivca
  • Prehrana im je jako različita. Najčešće uključuje različitu ljudsku hranu (kruh, žitarice, tjesteninu i sl.), beskralježnjake te ponekad čak i proizvode poput sapuna i duhana.
  • Posjeduju jaku teritorijalnost, koju će mužjak agresivno braniti
  • Pare se tijekom cijele godine, te u svakom leglu imaju od 5-10 mladih. Gnijezda grade od različitih materijala, uključujući papire te stare krpe. Mladi se rađaju potpuno bez krzna, sa zatvorenim očima i ušima te izlaze iz gnijezda nakon 18 dana, za 45 dana postižu spolnu zrelost, a žive od 2-4 godine.
  • Pretpostavlja se da je pradomovina kućnog miša stepe Srednje Azije, a sada je rasprostranjen po cijelom svijetu "zahvaljujući" najviše ljudskom utjecaju. U Velikoj Britaniji je prisutan najranije od Željeznog doba (nađeni su ostatci u depozitima iz tog perioda).
  • Njihova blizina i prepoznatljivost kod ljudi je razlog da je lik miša česti u narodnim pričama i bajkama.

Kućni miševi su i poznate štetočine, najviše zato jer zagađuju i jedu hranu (najčešće žitarice) te prenose različite bolesti i parazite koje su štetni za ljude. Da bi se smanjio broj štetnih glodavaca (miševa i štakora) na biološki minimum, a radi zaštite zdravlja ljudi, te radi smanjenja šteta na usjevima i u skladištima provode se mjere deratizacije. Pod deratizacijom se podrazumijeva sustavno i planirano suzbijanje i smanjenje populacije štetnih glodavaca koji su uzročnici i prenosioci zaraznih bolesti.

Ks3 70d78dc19594212d7b130cce27eef8d3c065d97bf6efae092cd3c65a3273273f Kućni miš (lat. Mus musculus)
Ks4 90fe64808b694a784f2c04f3aaeaedba84964738505c3c1c407f9c19d3fdc3f4 Izmet kućnog miša

Štakori

Riječ štakor kod većine ljudi stvara negativne konotacije te gađenje. Ali bez obzira na to štakori su zanimljive životinje. Rašireni su po cijeloj zemaljskoj kugli (osim Antartike i Arktika, te nekih dijelova Novog Zelanda i kanadske provincije Alberte), a naročito vole živjeti u urbanim sredinama te posebno u velikim gradovima. Najčešće vrste štakora u svijetu, pa i Hrvatskoj su norveški (smeđi) štakor (lat. Rattus norvegicus) i crni štakor (lat. Rattus rattus).

U Hrvatskoj broj štakora se može mjeriti u milijunima te bez obzira na česte deratizacije i druge vrste uništavanja njihov broj samo raste. U čemu je tajna njihovog uspjeha ?

Neke od zanimljivih činjenica o štakorima koje mogu dati odgovor na to pitanje su:

  • Postoje različite vrste štakora, a najčešće vrsta koje dolaze u gradovima je smeđi (norveški) štakor. Potječe iz daleke Azije, najvjerojatnije iz Kine, a u Europu su došli u Srednjem vijeku, najvjerojatnije na trgovačkim brodovima. Smeđi štakori su preplavili velike gradove ( npr. U New York City-u predviđa se da ih ima i do nekoliko stotina milijuna), a prisutni su skoro u svakom kutku planete, osim područja Arktika i Antartike, te par izoliranih mjesta na Novom Zelandu i kanadske provincije Alberte. Bijeli albino štakori koji se upotrebljavaju u laboratorijima te kao ljubimci su udomaćeni primjerci ove vrste.
  • Crni štakor je nekoć bio dominantna vrsta u Europi i Sj. Americi ali njegov primat je preuzeo smeđi štakor, jača i veća vrsta štakora. Sada su dominantniji u tropskim predjelima. Smatra se da je ta vrsta i prenijela crnu kugu. Buhe koje su živjele na štakorima su prenosile Yersinia bakterije na milione žrtava. Crni štakor je i izvrstan penjač, te se smatra velikim štetnikom za puno ptičjih vrsta.
  • Računa se da su glodavci (većinom miševi i štakori ) odgovorni za uništavanje 1/5 globalnih zaliha hrane svake godine. Uz to što pojedu zalihe hrane, također ih uništavaju i uriniranjem (tako obilježavaju svoj teritorij).
  • Neke od pozivnih strana štakora su što su oni lako dostupna hrana divljim grabežljivcima (lisicama, pticama grabljivicama, sovama, te i velikim zvijerima u nedostatku krupne divljači). Također raznose sjeme, a njihove jame provjetravaju tlo, čime poboljšavaju kvalitetu tla. U nekim dijelovima svijeta (neke zemlje Afrike, te Daleke Azije) štakori su delikatesa, a u nekim dijelovima Indije čak i utjelovljenja božanstva.
  • Jedna od najvećih ” krivaca ” za uspjeh štakora je ljudska populacija. Naš moderan način života im odgovara. Kako se gradovi šire, povećava se i prikladni habitat za štakore; lako je razumjeti i zašto; gradovi su puni ugodnih i prikladnih mjesta za štakore gdje se mogu gnijezditi i podizati svoje mlade; poput kuća, kanalizacija i ruševnih zgrada koje također im pružaju i toplinu i zaštitu. Bacanje velikih količina nepojedene hrane im također pogoduje jer se tako na lak način mogu domoći velikih količina hrane.
  • Njihova adaptabilnost na različita staništa i uvjete je najveći razlog njihove planetarne rasprostranjenosti. Štakori mogu izdržati bez vode dulje nego deve, mogu pasti čak i do pet katova bez ozbiljnih ozljeda, mogu preživjeti veće doze radijacije, te plivati i do kilometar na otvorenoj vodi. Tijekom generacija stvorili su i imunitet prema različitim otrovima.
  • Uz veliku adaptabilnost na različite uvjete, jedan od razloga štakorove raširenosti je i mogućnost reprodukcije. Par štakora može imati i do 5 legla na godinu, a u svakom leglu 7-15 štakorčića, koji sami postaju fertilni sa 5 tjedana starosti. U nekom zaštićenom okolišu jedan par štakora može teoretski stvoriti i milijun potomaka u jednoj godini. Takav stupanj razmnožavanje je neophodan da im se vrsta održi jer bez obzira na sve rijetko koji štakor doživi drugi rođendan. Ovisno o različitim okolišnim uvjetima, stopa smrtnosti kod štakora je i do 95 % u prvim tjednima štakorovog života.

Da bi se smanjio broj štetnih glodavaca (miševa i štakora) na biološki minimum, a radi zaštite zdravlja ljudi, te radi smanjenja šteta na usjevima i u skladištima provode se mjere deratizacije. Pod deratizacijom se podrazumijeva sustavno i planirano suzbijanje i smanjenje populacije štetnih glodavaca koji su uzročnici i prenosioci zaraznih bolesti.

Ks5 337aa6daecf219b27a350cbba8fa95879ba85ae0926ff6d8fddab67c4e7e3999 Smeđi (norveški) štakor (lat. Rattus norvegicus)
Ks6 0e64f2e25cb3b384cb89bd20219cc4a97f208a3400b65632efc434958b9682d2 Crni štakor (lat. Rattus rattus)
Ks7 3ad6d71d2710fe2c1f628f6c20aeba6ff1f9b7698b3b552209ffc57e616216fd

Izmet miša Izmet štakora

Kako staviti glodavce po nadzor?

Mišoliki glodavci, a kod nas su najpoznatiji kućni miš, sivi i crni štakor, odvajkada su poznati kao štetočine i prenositelji zaraznih bolesti. Izazivaju gađenje, uništavaju usjeve i hranu, stalnim glodanjem uništavaju električne, vodovodne i ostale instalacije. Stalni su pratitelj čovjeka; u njegovom okolišu nalaze obilje hrane i skloništa. Prilagođeni su najrazličitoj hrani. Kao sklonište im služe teško dostupna mjesta, poput kanalizacije, tavana, sitnih rupa teško dostupna čišćenju i pregledu. Čovjeku posebno prilaze za nastupa hladnijih mjeseci, kad sklonište mogu potražiti i u Vašem domu i njegovoj okolici. U slijedećem tekstu pročitajte savjete koji Vam mogu pomoći da svoj dom zaštite od najezde nezvanih gostiju.

Spriječite njihovo naseljavanje!

Najbolji način za to je da im uklonite izvor hrane, vode i predmete koji im služe kao sklonište. Zabrtvite prostore kroz koje se glodavac može provući. Kućni miš se može provući kroz otvore veličine kovanice od pedeset lipa, a štakor kroz otvor veličine kovanice od dvije kune!

Pregledajte okoliš Vaše nastambe za takve rupe i procjepe.

Posebno pogledajte okolinu unutar Vašeg doma:

  • hladnjaka, kuhinjskih ormara i pećnica
  • smočnice
  • oko kamina i vrata
  • oko cijevi za vodu za sudoper, te perilice posuđa i odjeće, te oko cijevi centralnog grijanja
  • oko ventilacijskih otvora
  • oko potkrovlja
  • oko podruma, kotlovnice ili praonice
  • oko spojeva poda i zidova

Van doma potražite rupe i procjepe u okolini:

  • oko strehe
  • oko prozora
  • oko vrata
  • oko temelja
  • oko odvodno dovodnih cijevi za vodu, struju, plin i slično
  • ispod vrata

Manje rupe je najbolje začepiti čeličnom vunom i dodatno zaliti katranom. Veće rupe je dobro zatvoriti s komadima metala ili grupe tkanine odgovarajuće veličine, ili pak s betonom.Glodavci će ulaziti dok god ne zatvorite navedene otvore. Na sličan način zatvorite otvore na ostalim vanjskim objektima, kao što su npr. garaže. Postavite im zamke! Mišolovke možete nabaviti u poljoprivrednoj apoteci. Postoji razlika između onih namijenjenih hvatanju kućnih miševa i onih namijenjenih hvatanju štakora. Svakako prije postavljanja pročitajte upute, ili zamolite prodavača da Vam demonstrira pravilnu uporabu.

Kao mamac može poslužiti komadić slanine, malo maslaca od kikirija a postoje i gotovi mamci. Zamke se postavljaju okomito prema zidu, u obliku slova T, tako da je nadjeveni dio bliže zidu. Kako su glodavci prirodno sumnjičavi, proteći će i nekoliko dana dok im se ne počnu približavati. Zamke koje hvataju žive glodavce kao npr. one s ljepilom se ne preporučuju, iz razloga što tako uhvaćena životinja urinira a na taj način klice zaraznih bolesti dospijevaju u okoliš, što povećava mogućnost zaražavanja.

Redovno čistite svoj dom!

Uklonite im hranu i materijal za gniježđenje!

Hranu čuvajte u:

  • spremnicima čvrste građe s dobro prijanjajućim poklopcima slične građe
  • temeljito odstranite prolivenu ili prosutu hranu, ako i korišteno posuđe, što skorije nakon uporabe
  • održavajte čistima i vanjska mjesta na kojima pripravljate hranu, kao npr. roštilje, komine i slično
  • ne ostavljajte ostatke hrane i vode za kućne ljubimce preko noći u dvorištu
  • isto vrijedi i za hranu za ptice
  • smeće odlažite u posude čvrste građe s dobro prijanjajućim poklopcima slične građe
  • gnojišta i kompostišta držite što dalje od nastambi, bar 30 metara
  • stočnu hranu također čuvajte na sličan način, a ostatke hrane preko noći spremite

Smeće redovito praznite, a posudu perite.

Potencijalna legla u dvorištu pronađite i uništite. Hrpe sijena, drvne građe i sličnog materijala držite najmanje 30 cm odignute od zemlje i najmanje 30 metara od nastambe. Riješite se starih automobilskih guma koja su pogodno mjesto za skrivanje glodavcima. Zelenilo u bližem okolišu nastambe održavajte kratkim i redovito podšišavajte. Puzajuće grmlje također pogoduje štetnim glodavcima; bolje je ono koje je odignuto bar 30 cm od tla.

Bolesti koje prenose

Diljem svijeta postoji preko 35 zaraznih bolesti u prijenos čijih su uključeni glodavci. Klice zaraznih bolesti koje izlučuju glodavci se mogu širiti:

  • slinom putem ugriza,
  • preko hrane i vode koja je zagađena mišjim izlučevinama,
  • kupanjem u vodi koja na isti način zagađena,
  • ili udisanjem zraka zagađenog s prašinom u kojem se nalaze mišje izlučevine
  • preko mišjih parazita buha, krpelja, ušiju koji zarazu s miša mogu prenijeti na čovjeka

Najpoznatije bolesti koje se prenose izravno s glodavca na čovjeka su: leptospiroza, hemoragična groznica s bubrežnim sindromom, limfocitni koriomeningitis, sodoku groznica, salmoneloze, tularemija, kuga te još nekoliko bolesti koje se ne pojavljuju u našim krajevima. Posredstvom pak njihovih parazita se prenose babezioza, leišmenijaza, lajmska bolest, murini tifus, rikecijske boginje, povratna groznica, humana erlihioza i još nekoliko bolesti kojih nema u nas.

Čišćenje nakon glodavaca

Čišćenje se poduzima zbog uništavanja klica koje su glodavci izlučili u Vašu okolinu. Prije samog čišćenja važno je na pola sata provjetriti prostoriju da se izmjeni potencijalno zagađen zrak.

Najprije treba počistiti mišju mokraću, izmet i materijal za gniježđenje. Vrlo je važno da ne uskomešate zrak metenjem ili usisavanjem.

  • koristite gumene rukavice i raspršivač
  • mokraću i stolicu poprskajte s 10% otopinom (9 dijelova vode) izbjeljivača (može se kupiti u trgovini), koji sadrži hipoklorit, spoj koji će uništiti klice zaraznih bolesti u mišjim izlučevinama
  • ostavite namočeno 5 minuta
  • pokupite izlučevine s papirnatim ubrusima te ih bacite u kantu za smeće
  • s istom otopinom možete dezinficirati i predmete koje smatrate da su onečišćeni
  • zatim možete izvršiti čišćenje šireg područja
  • skinite rukavice, ruke dobro isperite sa sapunom, a ako Vam nije dostupan možete se koristiti i razblaženim alkoholom
  • sličan postupak je s uginulim miševima i njihovim gnijezdima; dobro ih namočite pripravljenom otopinom izbjeljivača , pustite neka djeluje najmanje 5 minuta, zatim sve pokupite koristeći se gumenim rukavicama te odložite u plastičnu vrećicu koju će te dobro zatvoriti, staviti u još jednu vrećicu te nakon toga odbaciti u kantu za smeće koja se redovito prazni
  • u slučaju masovnog zagađenja, čišćenje treba prepustiti ovlaštenim DDD službama koje će koristiti bolju osobnu zaštitu: gumene čizme, radnu odjeću, zaštitne naočale, masku i sl.
Odaberi uslugu